HISTORIJAT NAŠE ŠKOLE

Današnja Osnovna škola “Pazar”, prema nekim historijskim podacima i bilješkama hroničara, vodi porijeklo još iz daleke 1882. godine.

Pod nazivom Druga osnovna škola u Atik-mahali, u neposrednoj blizini današnje Stare ulice i Ulice Stari grad, sagrađena je zgrada za potrebe medrese i ruždije, a pripadala je Vakufmedresi. Škola se sastojala iz tri tijesne učionice sa ukupno 260 m2 zemljišta. U prvo vrijeme njenog postojanja i rada školu su pohađala isključivo muslimanska muška djeca, a pretpostavlja se da je tada bilo oko 45 učenika. Uoči Prvog svjetskog rata školske 1913/14 godine broj učenika se povećava na 180. U vrijeme ausrougarske vladavine škola nastavlja da egzistira pod nazivom II dječačka narodna osnovna škola. Zgrada ove škole bila je locirana između današnjeg Trga oslobođenja i Ulice Sakiba Kunosića. Sa četiri učionice, kancelarijom upravitelja i vrtom od 480 m2, bila je nešto prostranija i ljepša.  Od školske 1917/18 godine pa do školske 1929/30 godine školu i dalje pohađaju samo muslimanska muška djeca. Konfesionalni sastav sa mijenja od 1930/31. pa do II svjetskog rata, tako da školu po prvi puta pohađaju djeca pravoslavne, katoličke i jevrejske vjeroispovijesti. Muška i ženska djeca su bila odvojena.  Kako je pomenuta zgrada postala tijesna, a izgradnja nove škole na Pazaru bila je izvršena, to se učenici zajedno sa učiteljima sele u novu školu školske 1937/38.godine. Tada ona dobija naziv “Narodna osnovna škola”.
Smještena uz ondašnju stočnu pijacu Pazar, zidana na sprat, sa 12 učionica, sanitarnim čvorom u zgradi, vodom i pratećim prostorijama: zbornicom, kancelarijama upravitelja i sekretara, ostavama, a u prizemlju i stanom za domara, predstavljala je u to vrijeme impozantan objekat. Ukupna površina škole i vrta iznosila je 1.000m2. Vrt je bio omeđen niskom betonskom ogradom. Zdanje samo po sebi je pretpostavljalo punu osmogodišnju školu, sa odvojenim ulaznim vratima i stepeništem za mušku i žensku djecu. Ovaj podatak navodi na činjenice da je u Tuzli i šire, u to vrijeme, sagrađena prva mješovita škola. Broj odjeljena sa povećao na 8, te je ukupno 395 učenika bilo je impozantan broj i škola se ubrajala u veće.

Od izgradnje ove zgrade pa do danas i objekat i institucija doživljava transformacije, a uz sve to mijenjala je svoje ime: od 1939.god. do 1944.god. radi pod nazivom “Narodna osnovna škola”; od 1945. do 1959.god. zove se “IV osnovna škola”; od 1960. do 1977.god. dobiva naziv Osnovna škola “Džemal Mandžić”; od 1979.g škola ulazi u sastav Radne organizacije osnovnog obrazovanja i vaspitanja kao OOUR-a OŠ “Džemal Mandžić”. Za vrijeme II svjetskog rata 1943. do 1944. godine škola privremeno biva i partizanska bolnica za oporavljanje iznemoglih i oboljelih boraca. Nakon Drugog svjetskog rata kao obrazovna institucija daje značajan doprinos u opismenjavanju radno aktivnog stanovništva putem tečajeva i takozvanih večernjih škola. Duže vrijeme ova škola je bila vježbaonica učiteljske škole, gdje su se teoretski obrazovali i praktično pripremali prvi posljeratni učitelji. Broj učenika je varirao, tako da je u jednom periodu bivalo i po 1.500 učenika, raspoređenih u 35 glomaznih odjeljenja (redovno je bilo preko 40, a nerijetko i 50 učenika). Radilo se u tri smjene.

Od završetka rata pa sve do 1970.god. objekat školske zgrade je služio namijeni postojećem i zatečenom stanju. Sredstvima samodoprinosa, kapaciteti su prošireni izgradnjom fiskulturne sale, asfaltiranjem dvorišta i uređenjem lijepog parka ispred škole. Ukupna površina asfaltiranih sportskih terena i travnatog dvorišta iznosi oko 4.000 m2. Cijelom svojom dužinom zgrada je omeđena niskom ogradom uz koju je posađena i živa ograda. Sa novom fasadom, vodovodnom mrežom, priključenjem na toplifikacijsku gradsku mrežu, električnom rasvjetom i enterijerima, škola djeluje kao da je danas izgrađena, kao da nije prošlo preko 70 godina.